…. da je u društvu čiji se uslovi života mijenjaju rastućom brzinom, od bitnog značaja za ravnotežu čoveka i njegov procvat, da sačuva životni okvir prema svojoj mjeri gde ostaje u kontaktu sa prirodom i civilizacijskim nasleđem, da prirodnim i kulturnim dobrima ostavljenim od prošlih generacija postigne aktivnu funkciju u kolektivnom životu, integriše postignuća našeg vremena, vrijednosti prošlosti i prirodne ljepote u zajedničku politiku…
(Preporuka o zaštiti prirodnog i kulturnog nasljeđa na nacionalnom planu, Pariz, 1972)
U vrijeme upisa, odmah nakon zemljotresa 1979. godine, zaštitu, rekonstrukciju i upravljanje kulturnim spomenicima i istorijskim gradskim područjima Bokokotorskog zaliva obezbjeđivao je Republički zavod za zaštitu spomenika kulture. Nakon zemljotresa 1979. godine upravljanje cijelim područjem sprovođeno je u okviru Prostornog plana za Južni Jadran, koji je napravljen uz pomoć Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP). Programi su uključivali očuvanje, prezentaciju i rehabilitaciju kulturnih spomenika u starim gradovima i naseljima. Istovremeno, uklonjeni su industrijski kapaciteti (4 fabrike) koji su bili u suprotnosti sa karakterom područja.
Opštinski Zavod za zaštitu spomenika kulture je uspostavljen 1980. godine sa sjedištem u Starom gradu Kotoru sa ciljem upravljanja i očuvanja zaštićenog područja. Zavod je 1992. godine transformisan u Regionalni zavod za cijelo poručje zaliva, uključujući opštine Kotor, Tivat i Herceg Novi.
Od kraja 2011. godine, rad na konzervaciji, terenska ispitivanja i pripremu smjernica za konzervaciju za oštine Kotor, Tivat, Herceg Novi i Budva preuzela je Uprava za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore i Centar za konzervaciju i arheologiju Crne Gore, preko svojih lokalnih kancelarija u Kotoru. Rekonstrukcioni radovi nakon zemljotresa do tada su već završeni, a konzervacija i upravljanje spomenicima i istorijskim centrima Kotor i Perast sprovode se sa velikim stepenom profesionalne stručnosti.
Potreba da se spriječi pretjerana i nekontrolisana urbanizacija dovela je do izrade Plana upravljanja zaštićenim područjem, koji je Vlada Crne Gore usvojila 2011. godine.
Istovremeno, donesen je novi zakonski okvir za oblast očuvanja kulturne baštine sa Zakonom o zaštiti kulturnih dobara (2010. godine), koji je propisao integrisanu zaštitu područja i zaštićene okoline područja. Zakon o zaštiti prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora (2013. godine) donosi odredbe za uspostavljanje Savjeta za upravljanje područjem Kotora, koji ima zadatak da koordinira aktivnosti konzervacije, očuvanja i upravljanja područjem. Osim toga, sa zaštićenom okolinom područja definisanom 2011. godine koja obuhvata čitavo područje Bokokotorskog zaliva, postavljeni su temelji da se ovi kulturni pejzaži tretiraju na integrisan način kroz prostorne i razvojne planove.
Međutim, potrebna je veća svijest o tome da se zaštićeno područje i zaštićena okolina područja posmatraju kao integralni dio jedinstvenog kulturnog pejzaža Bokokotorskog zaliva. Predstoje izazovi za dalje definisanje zajedničkih razvojnih strategija za zaštićeno područje i zaštićenu okolinu, za integrisano planiranje i za uspostavljanje ukupnog sistema upravljanja. Te mjere će biti presudne da se osigura da nekontrolisana i pretjerana urbanizacija, kao i razvoj infrastrukture, budu na odgovarajući način riješeni da se osigura da ne dođe do negativnih uticaja na izuzetnu univerzalnu vrijednost zaštićenog područja. Potrebno je obezbijediti i odgovarajuće i dovoljne resurse za subjekte zadužene za zaštićeno područje kako bi mogli da sprovode očuvanje, zaštitu i unapređenje zaštićenog dobra.
(izvod iz Retrospektivne izjave o Izuzetnoj univerzalnoj vrijednosti)
————————————–
Osvrt na trenutno stanje na prostoru Prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora koji su pripremile nevladine organizacije EXPEDITIO i Društvo prijatelja bokeške baštine u okviru World Heritage Watch izvještaja za 2020. godinu možete pogledati OVDJE