Baština je naša ostavština iz prošlosti, ono sa čime živimo danas i što prenosimo budućim generacijama.

Kulturna i prirodna baština su nezamjenjivi izvori života i inspiracije. One su naše mjerilo, naša osnova, naš identitet.

Ono što koncept Svjetske baštine čini izuzetnim je njegova univerzalna primjena. Dobra Svjetske baštine pripadaju svim narodima svijeta bez obzira na kojoj teritoriji se nalaze.

Ideja o stvaranju međunarodnog okvira za zaštitu baštine pojavila se još početkom XX vijeka, nakon Prvog svjetskog rata. Iz paralelnih pokreta, koji su bili fokusirani na zaštitu kulturne baštine i zaštitu prirode, 1972. godine nastaje Konvencija o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine koja je usvojena od strane Organizacije Ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu (UNESCO). Cilj ove Konvencije je da se podstakne identifikacija, zaštita i očuvanje kulturne i prirodne baštine širom svijeta za koju se smatra da ima izuzetnu vrijednost za čovječanstvo.

Države potpisnice su države koje su prihvatile Konvenciju o Svjetskoj baštini. One se time slažu da će identifikovati i nominovati dobra na svojoj nacionalnoj teritoriji koja će se razmatrati za upis na Listu svjetske baštine. Do 2020. godine Konvenciju su potpisale 193 države.

Na Listu svjetske baštine, koja je uspostavljena na osnovu Konvencije, upisuju se prirodna, kulturna i mješovita dobra koja imaju izuzetnu univerzalnu vrijednost za cijelo čovječanstvo. Prvih dvanaest lokaliteta je upisano 1978. godine, a 2020. godine na Listi se nalazi ukupno 1121 dobro Svjetske baštine. Ovaj status čini ih zajedničkom baštinom za čije očuvanje je odgovoran svako od nas.

Amblem Svjetske baštine predstavlja međuzavisnost svjetskog prirodnog i kulturnog diverziteta. Dok centralni kvadrat simbolizuje rezultate ljudske vještine i inspiracije, krug slavi darove prirode. Amblem je okrugao, poput svijeta, simbol globalne zaštite baštine svog čovječanstva.

Prema Konvenciji zemlje priznaju da dobra koja se nalaze na njihovoj teritoriji i koja su upisana na Listu svjetske baštine, ne dovodeći u pitanje nacionalni suverenitet ili vlasništvo, predstavljaju svjetsku baštinu  „na čijoj zaštiti treba da sarađuje cijela međunarodna zajednica”.

Po čemu se neko dobro Svjetske baštine razlikuje od dobra nacionalne baštine? Ključ je u riječima ‘izuzetna univerzalna vrijednost’.

Sve zemlje imaju dobra od lokalnog ili nacionalnog značaja, koja su sasvim opravdano izvor nacionalnog ponosa, i Konvencija ih podstiče da identifikuju i štite svoju baštinu bez obzira da li je upisana na Listu svjetske baštine.

Dobra upisana na Listu svjetske baštine odabrana su na osnovu njihove vrijednosti kao najbolji mogući primjeri kulturne i prirodne baštine. Lista svjetske baštine odražava bogatstvo i raznolikost kulturne i prirodne baštine na zemlji.

(Izvor: World Heritage Information Kit, UNESCO Centar za svjetsku baštinu)